Knjiga koja se predstavlja čitaocu je napisana da odgovori na mnoga važna pitanja, kako klasična tako i moderna. Nije iznenađujuće da su mnoge prethodne knjige o poređenju islama i kršćanstva napisane s kršćanske pozicije; čak je i u naučnim istraživanjima islam sagledan kroz sočivo kršćanske religije i obrasca kršćanskog vjerovanja. Zato je 60-ih godina prošlog veka istaknuti naučnik sa Harvarda, Wilfred Cantwell Smith, napisao svoj „Smisao i kraj religije“ da bi doveo u pitanje validnost koncepta religije; s pravom je primijetio da ga, na primjer, islam opisuje u terminima deen koji u suštini ima šire značenje od latinskog religare/religere. Deen obično pokriva politički, društveni i ekonomski kodeks za sreću čovječanstva, dok je “religija” samo neka vrsta unutrašnjeg vjerovanja. Za razliku od pomenutih dela, knjiga Elene Trenčevske - Čeković „Od Isusa do „Muhameda“ predstavlja još jedno gledište. Napisana je ne da „pobije“ neke druge religije, već, prije svega, da predstavi istinu rane religijske istorije. Na početku knjige, autori pokazuju pozadinu ranog kršćanstva i pokušavaju rekonstruirati istinsko učenje Isa (Isusa). U današnje vrijeme, zbog apokrifa i dostupnosti drugih ranih spisa, mogu se vidjeti mnoge druge priče o kršćanstvu, koje su tako daleko od „kanonskih“. Pogotovo, ove priče nisu nove; već u 2. veku n.e. (godine pre Nikejskog sabora) mnoge verske grupe su se pretvarale da su pravi Isusovi sledbenici. Autor prikazuje ovu priču koristeći različite izvore kako bi argumentirao koliko je političkih razloga uticalo na razvoj kršćanstva. Mnogi dijelovi knjige posvećeni su Isainoj ličnosti i razvoju njegovog imidža u kršćanstvu i islamu. Danas, kada uporedimo kur'ansku viziju Isaa sa ranim kršćanskim izvorima, možemo vidjeti mnoge slične priče (na primjer, kur'anska pripovijest o pticama iz traga). Ovo pokazuje da je Isa (na primjer, njegov rani život) velika misterija istorije; ali pošto imamo vrlo mali izvještaj o tome u Kur'anu, niko nema pravih dokaza da spekuliše o tome. I zato nas ova knjiga poziva da ne započinjemo neke polemike, već da razmotrimo sveti tekst koji vjernicima daje najmjerodavnije priče. Za muslimane su svi proroci – oni koji su spominjali u Starom zavjetu, Novom zavjetu i Kur’anu i oni koji nam nisu poznati po svojim imenima – pozivali na pokornost jednom Bogu. Zato su muslimani u svakom periodu islamske historije bili zainteresovani za drugu religiju – ne samo da bi ih „pobijali“, već da bi pokazali da je korijen religije monoteizam, a da je politeizam nešto samo lažno.
 
https://www.amazon.com/Jesus-Muhammad-Similarities-between-Christianity/dp/1792745885/ref=sr_1_1?qid=1681249401&refinements=p_27%3AMr.+Timurlenk+Cheskovik&skovikj&skovikj -1